Iako zdravlje nije sve, sve ostalo bez zdravlja je ništa.

 

Moj početak bavljenja bioenergijom, energetskim iscjeljivanjem seže u moju 33.godinu života gdje ničim izazvana ”misao” odn. ”osjećaj” odn. ”bljesak” ulazi u mene, otvara se neki kanal u meni do tada nepoznat koji raste, povećava se, širi se.

Tu je, neznam šta točno ali tu je, prisutan je osjećaj, unutarnji glas, intuicija koji me gura, odn. uvlači, odn. otvara me za rad na sebi. Ajmo sada korak nazad, dakle, legnem u krevet, vani kratak zimski februarski hladan dan, isto kao i dan prije i dan poslije, ali toga dana, točnije noći, san mi ne dolazi na oči, ne mogu zaspati, vrtim se po krevetu kao na ražnju, misli svakojake roje glavom, tada još nisam bio svjestan da sam ja kreator svoje vlastite stvarnosti, tada nisam znao da sam ja 100% odgovoran za svoj život, tada nisam znao da su emocije te koje me povezuju sa mojim unutarnjim bićem, da je emocija razgovor mene i mog nefizičkog ja, moje duše, tada mi se desio ”lucidan” san ali budan, ovako ću reći, ispred mene se upalila velika svjetleća reklama BIOENERGIJA, ili mi je netko ”šapnuo” BIOENERGIJA ili je kroz mene prostrujala misao ISCJELITELJSTVO ili šta god da sam ”čuo” ili ”vidio” tada nije toliko bitno koliko je bitno šta sam ja osjetio tada.

Osjećaj, lijep osjećaj, evo i sada ga proživljavam dok svoju misao želim pretočiti u tekst. Bio sam pozitivno prestrašen (ajde da tome, mome iskustvu dam ime ”PP trenutak”). Osjećaj ispunjenosti, blagostanja, osjećaj bistrog uma ali ne kao pametan ili najpametniji na kugli zemaljskoj, ne pametan ego, već osjećaj bistrog uma, osjećaj bivanja negdje, ajde da spomenem riječ dimenzija, osjećaj sreće bez onih dosadnih misli od malo prije koje mi roje glavom, bez buke u glavi.

  • Ja, zašto ja?
  • Zašto bioenergija?
  • Zašto meni?
  • Čemu to?
  • A kako sad to?
  • Iscjeliteljstvo?

 

Tisuću zašto, a niti jedan zato, već samo energija, samo osjećaj, samo bivanje. I tako naelektriziran, pun, ispunjen, ne govorim nikome ništa, niti svojoj ženici, nekih tjedan dana. Odluka je donešena, usklađujem se sa odlukom o promjeni. E sada, dali će odluka rezultirati ekspanzijom – neznam. Samo znam da me ta odluka uzbuđuje. E to je došlo od izvora, to sada znam. Osjećam, pratim emociju, a ne logiku.

Tada, ne tako davno 2007. godine upišem se na školovanje kod g-dina. Zdenka Domančića, to školovanje je bio moj prvi susret sa bioenergijom, sa bioterapeutima, sa pacijentima, sa dijagnozama, sa bolestima, sa novim svijetom, za mene do tada nepoznat. Na postavljeno pitanje svojim kolegama učenicima, bilo nas je negdje pedesetak u Kranjskoj Gori; kako, odn. zašto si se ti odlučio/la za to školovanje?, Šta je tebe potegnulo, nagnalo da se počneš baviti tretmanima bioenergije, iscjeliteljstvom? Njihovi odgovori nizali su se redom; meni se je razbolio tata, meni mama, meni brat, meni dijete, mog susjeda je izliječio Domančić i evo nas tu na školovanju.

Meni tada hvala dragome Bogu nitko u obitelji nije bio bolestan, meni tada informacija bioenergija, iscjeliteljstvo bili su totalno nepoznati pojmovi. Meni tada osjećati bilo je nekako normalno, što u krugu školovanja sve se je svodilo na tehniku. Gospodine Zdenko Domančić – Hvala na svemu.

Otvaram svojih 7 ordinacija, u 5 godina bavljenja bioenergijom, iscjeliteljstvom u javnosti (relacija Umag – Šibenik, dali su mi 35 minuta etera u gostovanju na TV Šibenik, u emisiji Semafor), kroz kojih je prošlo što uživo, što kroz rad na daljinu oko 1000 pacijenata u prvih pet godina rada.

Zadovoljan, češće i prezadovoljan rezultatima, nakon 5 godina prestajem se baviti iscjeliteljstvom u javnosti. Zašto? Zato jer odrađujem tehniku bioterapije, bioenergije, tehniku iscjeljivanja, zatomljujem svoje osjećaje. Ne osjećam, nego tehnički izvodim pokrete ruku, ne osjećam.

Slijedi faza preispitivanja, program straha se uključio u meni, iz razloga jer nisam vjerovao svojoj intuiciji, svojem unutarnjem glasu, svojem unutarnjem vodstvu, svojem unutarnjem biću, svom izvoru, svome nefizičkom ja. Tada, 2007. godine u krugu školovanja, slušanja, upijanja informacija, usidrala se u meni informacija, da osjećati za vrijeme tretmana nije dobro, kako kroz godine rada, bavljenja tretmanima bioenergije što uživo, što kroz rad na daljinu, ”osjećati energiju” odrađivati tretmane i pritom se predivno osjećati za mene je bilo najnormalnije stanje bivanja. Međutim usidrana informacija u mojoj podsvijesti je naravno nadjačala. Prestajem se baviti tretmanima bioenergije, iscjeliteljstvom. Ajde da vidim dali će me ”ona” (energija)  napustiti, zaboraviti će na mene kada je ne budem imao u svome fokusu. Jer znam, osvijestio sam da sve čemu pridajem važnost, držim u svome fokusu, razvija se i raste.

O energiji, o iscjeljujućoj energiji, o zahvalnosti, o zakonu privlačenja, o momentumu, o Vortexu, o bioenergiji nisu nas učili u vrtiću, obično kada dijete pitate: šta češ raditi kada odrasteš, nije baš uobičajen odgovor: baviti ću se bioenergijom, biti ću iscjelitelj. Ipak ja to nisam želio, bavljenje bioenergijom nije bilo na popisu mojih želja do moje 33. godine života. I da, prestao sam se baviti odrađivanjem tretmana bioenergije, iscjeliteljstvom u javnosti ali ne i u krugu svojih najbližih. Ali još jednom  moram naglasiti, od prvog odrađenog tretmana bioenergije, od prvog mog energetskog  iscjeljivanja, ja dok odrađujem tretman, osjećam se izvanredno, osjećam zahvalnost, osjećam da je biće u meni zadovoljno, sretno, ispunjeno, imam podršku, suport moga nefizičkog ja.

2016.godine, ljeto, godišnji odmor na rodnom otoku moga oca, naručili smo iz Zadra kompaniju za nadgrobne spomenike, zamjena dotrajale nadgrobne ploče na obiteljskom grobu, na otok je stigla stručna ekipa sastavljena od troje ljudi. Kada su oni podignuli dotrajalu nadgrobnu ploču i stavili je u vertikalni položaj, njih troje sa jedne strane, ja sam, neznam zašto, doskočio sa suprotne strane da pridržim tu istu ploču, nadgrobna ploča koja je stabilno stajala na komadu drva ispod nje, taj komad drva puca, nadgrobna ploča pada sa visine od cca desetak cm na gornju stranu moga lijevog stopala, bio sam bos, samo u japankama, slijedi bol, oteklina, ipak nadgrobna ploča nije baš ni tako lagana.

Meni se nekim čudom nije desilo ništa prestrašno, osim oteklina koja je nakon par dana splasnula, kod liječnika nisam otišao, ali ono što je bitno, što želim naglasiti je, da netom nakon što mi je nadgrobna ploča pala na nogu osjetio sam u sebi zahvalnost. My wake up call. Desio mi se aha momenat, shvaćam, razumijem, hvala intuicijo moja draga, hvala moje nefizičko ja, hvala univerzum, hvala Majko Prirodo, volim te.

Iz ovih stopa izlazim iz zone komfora u kojoj sam se bio uljuljao, uspavao, uvjerio sebe u sreću. Već na jesen kreće moja turneja školovanja ali nevezano za bioenergiju, seminari, školovanja diljem Europe zvani rad na sebi, investiranje u sebe. Osjetio sam potrebu povezati se sa istomislećim ljudima, iz dana u dan mijenjati svoja uvjerenja. Osviještavam zahvalnost, osviještavam sadašnji trenutak. Znam da ja imam sposobnost nadzirati svoje osjećaje.

Na pitanje; šta želim raditi, šta volim raditi, šta obožavam raditi, osjetio sam, a to i vi možete, jer: You are energy. Everything is energy and vibration.
Na pitanje: radi čega mi se ljudi obračaju, vezano za koju temu se obračaju upravo meni? Opet sam osjetio, dobio odgovor.
Na slijedeće pitanje: Čime bi se bavio, šta bi radio da imam sada sve pare ovog svijeta? Postavite si pitanje (   na vama najmekši način podignite svoju  vibraciju   ) i dobit ćete odgovor, jer odgovor, rješenje je u nama i uvijek je bilo u nama (odgovor je na visokoj vibraciji).